DJECA SU REKLA

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Krizne situacije i vanredna stanja uvijek dovode u pitanje ostvarivanje osnovnih potreba koje se prije svega odnose na sigurnost cijele porodice i uvijek izazivaju osjećaj nesigurnosti ne samo kod odraslih već i kod djece. Roditelji su u strahu i pod stresom zbog brige/kako sačuvati porodicu od infekcije, kako sačuvati posao, kako savladati školsko gradivo, kako pomoći roditeljima koji su bolesni, a to se odražava i na funkcionisanje cijele porodice i nosi rizik nasilja u porodici.

Poruka “Ostani kod kuće” koju nam od početka pandemije upućuju nadležni, ima za cilj sačuvati živote i zdravlje i spriječiti širenje infekcije i nikako ne znači, da djeca ili odrasli treba da trpe nasilje u porodici u kojoj im je sada, više nego ikada potrebna sigurnost i zaštita.

Iskustva zemalja u kojima je epidemija počela prije nas, ali i u drugim sličnim kriznim situacijama, na žalost pokazuju da nekada kuća nije i dom i da nije uvijek najsigurnije mjesto za svako dijete ni u vrijeme pandemije.

Istovremeno, djeca su u vrijeme pandemije sve više upućena na korištenje interneta i digitalnih tehnologija, ali na žalost i u toj komunikaciji izloženi su rizicima koji su prijetnja njihovom psihofizičkom razvoju, prije svega različitim oblicima nasilja.

Da nasilje ne prestaje sa pandemijom potvrđuju i pozivi instituciji Ombudsmana za djecu kojima se ukazuje na povredu prava djeteta na zaštitu od nasilja, zlostavljanja i/ili zanemarivanja. Prijavama se ukazuje da problem nasilja koji je u porodici bio prisutan i ranije sa pandemijom nije prestao. Ali je sa pandemijom pojačan strah od nasilnika u izolaciji, jer se djeca boje da ih zbog vanrednog stanja nadležni neće zaštiti, pojačan je strah zbog bojazni da li će uopšte stupiti u kontakt sa nadležnim, da li će ih čuti i vidjeti…

Zbog toga je vrlo važno da, bez obzira na vanredno stanje nadležne službe pošalju poruku i pokažu da su dostupne i da će reagovati, da će preduzeti sve potrebne mjere prvo da zaštite dijete a onda i mjere protiv svih onih, koji i u ovim kriznim situacijama ugrožavaju djete i njegov razvoj.