DJECA SU REKLA

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Povodom 4. juna Međunarodnog dana djece žrtava nasilja, Ombudsman za djecu Republike Srpske podsjeća javnost da djeca doživljavaju različite oblike nasilja. Ovo je prilika da se ponovo naglasi velika važnost zaštite djece od bilo kojeg oblika nasilja i ponovo istakne potreba sveobuhvatnog multidisciplinarnog pristupa i saradnje svih nadležnih organa, službi i ustanova.

Nasilje nad djecom javlja se u različitim oblicima - psihičko i fizičko nasilje, zanemarivanje djeteta, seksualno iskorištavanje, nasilje putem interneta i sl, pri čemu je veliki problem što se ono često ne prepoznaje na vrijeme pa izostaje odgovarajuća reakcija nadležnih, kako u dijelu podrške i pomoći djetetu - žrtvi, tako i u dijelu utvrđivanja odgovornosti izvršioca.

U zaštiti djece od nasilja u Republici Srpskoj zadnjih godina učinjeni su značajni pomaci: potpisan je Protokol o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece koji je zaživio u praksi, izrađuju se godišnji izvještaji o nasilju nad djecom u Republici Srpskoj, programi prevencije nasilja su sastavni dio nastavnog plana i programa u školama, donesen je Zakon o posebnom registru lica pravosnažno osuđenih za krivična djela seksualne zloupotrebe i iskorištavanja djece, donesen je novi Krivični zakonik, rađeno usklađivanje propisa u oblasti nasilja u porodici, uspostavljen je Centar za zlostavljanu i zanemarenu djecu pri Kliničkom centru u Foči, ustanovljeni razni lokalni protokoli o saradnji subjekata zaštite, donosena strateška i akciona dokumenta na entitetskom nivou, razne smjernice, itd.

Međutim, svi pokazatelji ukazuju na potrebu dalje nadogradnje sistema zaštite djece od nasilja, a naročito sistema prevencije i podizanja svijesti široke i stručne javnosti o djeci koja doživljavaju nasilje.

Važno je istaći da je svaki oblik nasilja nad djecom neprihvatljiv i da svi odrasli imaju i moralnu i zakonsku obavezu štititi i osiguravati prava djece. Ombudsman za djecu uvijek ističe veliku važnost odgovarajuće podrške djeci - žrtvama nasilja, ali i pravilne i potpune reakcije prema izvršiocima nasilja.

Iako porodica po svojoj suštini treba biti sigurno okruženje za djecu, nažalost, mnoga djeca upravo u svojoj porodici doživljavaju razne oblike zanemarivanja i nasilja. Nasilje koje djeca doživljavaju u svojoj porodici ne može biti odgovornost samo porodice, već je to ozbiljan društveni problem i odgovornost svih nas. Djeca se često boje i stide prijaviti nasilje, dok djeca najmlađeg uzrasta ne mogu ni shvatiti neprihvatljivost nasilnog ponašanja i nesvjesno ga prihvataju kao model svog ponašanja u budućnosti. Stoga je odgovornost odraslih još veća jer je svaki oblik zanemarivanja i nasilja nad djecom ozbiljna prijetnja odrastanju djece i ostavlja dalekosežne posljedice u budućnosti ne samo za dijete, nego i za društvo u cjelini.

Naša je obaveza da sprečavanjem svih oblika nasilja i zanemarivanja izgradimo takvo okruženje za djecu u kojem ćemo im obezbijediti fizički i psihički integritet, osigurati pravo na život, pravo na poštovanje njihovog dostojanstva, kao i sva druga jednako važna prava i slobode.

Djeca imaju pravo na odrastanje u okruženju bez nasilja, jer samo takvo okruženje podstiče pravilan razvoj ličnosti djeteta i stvara građane odgovorne i prema sebi i prema drugima.