DJECA SU REKLA

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Generalna skupština Ujedinjenih nacija proglasila je 02.april kao Svjetski dan svijesti o autizmu, čime se želi skrenuti pažnja javnosti u svijetu na sve veći problem ovog poremećaja, koji se kod djece najčešće razvija u prve tri godine života, i uglavnom se zadržava do kraja života.

Na žalost, i ove kao i prethodne godine podsjećamo se na ovaj Svjetski dan u uslovima pandemije kada je potrebno pridržavanje preporučenih mjera zaštite zbog bolesti izazvane virusom COVID-19, i situaciji kada nadležni resori i službe koje pružaju podršku djeci sa autizmom imaju poteškoće da adekvatno odgovore potrebama ove djece, što na žalost povećava i prepreke sa kojima se djeca sa autizmom susreću svakodnevno u ostvarivanju svojih prava.

Autistične osobe imaju poteškoće u komunikaciji, socijalnim odnosima, probleme u učenju, počevši od ranog usvajanja osnovnih navika, pa do sticanja apstraktnih znanja i socijalnih vještina. Smetnje su najviše izražene u domenu komunikacije, u razumijevanju i prihvatanju pravila i zahtjeva koje socijalne situacije postavljaju i usklađivanju sopstvenog ponašanja u tim situacijama.

Svako dijete sa autizmom je posebno, a većina ove djece je u nekim vještinama izrazito bolja nego u nekim drugim. Njihove slabije razvijene vještine i sposobnosti više zaokupljaju našu pažnju , dok one visoko razvijene obično ostaju neprimjećene ili zanemarene. Ipak, bez obzira na različite sposobnosti, ovladanosti vještinama i znanjima i različitosti njihove ličnosti sva ova djeca imaju teškoće da svijet oko sebe razumiju onako kako ga razumije većina njihovih vršnjaka i zato je na društvenoj zajednici odgovornost da im omogući na adekvatan način uključivanje i razumijevanje.

Ma koliko kontakt djeteta sa autizmom sa njegovom okolinom može da izgleda neobično, potrebna za socijalnim kontaktom uvijek postoji, i oni mogu da uče , a roditelji su prvi prirodni učitelji svom djetetu. Učenje samopomoći isticanje osnovnih navika je od velike važnosti za razvoj djeteta sa autizmom. Kroz ovo učenje može mu se pomoći da postane samostalnije i time se može učiniti lakšim život i njemu i cijeloj porodici. Program edukacije mora da bude individualno prilagođen kako bi dijete maksimalno razvijalo svoje komunikativne, socijalne, saznajne i druge vještine, a prvenstveno potrebno im je razumijevanje sredine u kojoj odrastaju, sredine koja će ih prihvatiti sa svim njihovim kapacitetima i osobenostima.

Kao i druga djeca sa smetnjama u razvoju, tako i djeca sa autizmom imajupotrebe kao i njihovi vršnjaci, želeda se igraju, žele da se druže, da pohađaju školu i da se u skladu sa svojim mogućnostima osposobe za neko zanimanje.

Nažalost, djeca sa smetnjama u razvoju u svom životu nailaze na za njih teško savladive prepreke, koje im ne dozvoljavaju da svoj život žive na dostojanstven način. Društvena zajednica je dužna da stvori uslove u kojima će prepreke na koje nailaze ova djeca biti otklonjene ili barem smanjene na najmanju moguću mjeru, čime će djeci sa smetnjama u razvoju biti pružena potrebna pomoć i podrška i omogućen dostojanstven život i uključivanje u društvo u skladu sa njihovim kapacitetima.

Zato, svijest o autizmu treba da bude prisutna svaki dan, kako bi zajedničkim djelovanjem na svim poljima stvarali uslove za otklanjanje prepreka koje otežavaju zadovoljavanje potreba ova djece, njihovo uključivanje u društvo i kako bi razumijeli probleme sa kojima se susreću u svom odrastanju, pružajući im kontinuiranu podršku i pažnju u svim poljima njihovog odrastanja, a prije svega u obrazovanju i sticanju željenih zanimanja.

Ombudsman za djecu takođe podsjeća i na obavezu poštovanja i primjene UN Konvencije o pravima djeteta, ali i domaćih propisa u ostvarivanju prava djece sa poteškoćama u razvoju kao i na njihovo ravnopravno učešće u društvu u kojem će moći da žive kao ravnopravni članovi zajednice, koje podrazumijeva i adekvatno školovanje i stvaranje uslova za samostalnost, da uživaju pun i dostojanstven život u uslovima u kojima se obezbjeđuje njihovo pravo na dostojanstvo i olakšava aktivno učešće u zajednici.