DJECA SU REKLA

Imam pravo na zivot i igranje i to svi moraju cuti.

Jelena, 9 godina

Imam prava i obavezu da idem u skolu.

Marko, 10

Prava porodica treba od malena da nas uči ljubavi i poštovanju.

Jovana, 16 godina

Srećno je dijete koje ima porodicu koja ga voli, savjetuje i podržava.

Marina, 15 godina

Moja odgovornost je da poštujem svoje roditelje i da volim svoje ime i prezime.

Aleksandar, 7 godina

Imam pravo na pažnju.

Snježana, 8godina

Imam pravo na zaštitu i da me niko ne smije tući.

Milan,6 godina

Krizne situacije i vanredna stanja uvijek dovode u pitanje ostvarivanje osnovnih potreba koje se prije svega odnose na sigurnost cijele porodice i uvijek izazivaju osjećaj nesigurnosti ne samo kod odraslih već i kod djece. Roditelji su u strahu i pod stresom zbog brige/kako sačuvati porodicu od infekcije, kako sačuvati posao, kako savladati školsko gradivo, kako pomoći roditeljima koji su bolesni, a to se odražava i na funkcionisanje cijele porodice i nosi rizik nasilja u porodici, te sve zajedno značajno je doprinijelo drugačijem određivanju prioriteta i razumijevanju da je najvažnije sačuvati živote i zdravlje posebno najmlađih.

Još jedan u nizu problema na koji roditelji nailaze u vrijeme pandemije jeste ostvarivanje prava djeteta na kontakte i druženja sa roditeljem sa kojim ne živi. Problem predstavlja strah jednog roditelja da li će drugi roditelj biti dovoljno odgovoran, da li će zaštititi dijete ali i druge starije osobe koje bi bile u kontaktu sa djetetom, da li će ga pustiti na igralište. Roditelji navode da zbog novih okolnosti mjesto i vrijeme predviđeno za kontakte nije moguće ispoštovati jer je školski raspored djece drugačiji a i radne obaveze roditelja. 

Djeca su u vrijeme pandemije upućena na korištenje interneta i digitalnih tehnologija, te su u toj komunikaciji izloženi rizicima koji su prijetnja njihovom psihofizičkom razvoju, prije svega različitim oblicima nasilja, a nasilje svakako ne prestaje sa pojavom pandemije. 

Vanredna situacija je potvrdila da nasilje ne prestaje sa pandemijom, već ga, nažalost, dodatno usložnjava. Osnovni je problem da su mogućnosti prijave nasilja smanjene, a istovremeno su ograničene mogućnosti pružanja odgovarajućih usluga, pomoći i podrške djetetu. Zbog toga je vrlo važno da, bez obzira na vanredno stanje i okolnosti nadležne službe pošalju poruku i pokažu da su dostupne i da će reagovati, da će preduzeti sve potrebne mjere, prvo da zaštite dijete, a onda i mjere protiv svih onih, koji i u ovim kriznim situacijama ugrožavaju dijete, njegov razvoj i cjelokupnu porodicu.