Međunarodni savet za igru koji se nalazi pod okriljem Uneska, ustanovio je 1982. godine, 29. april, dan rođenja Žan-Žorž Novera, velikog reformatora igre, kao datum kojim će se svečano obilježavati Međunarodni dan igre u budućnosti.

Pravo djeteta na odmor i slobodno vrijeme, učešće u igri i rekreativnim aktivnostima koje odgovaraju njegovoj dobi, mogućnostima i sposobnostima je definisano članom 31. UN Konvencije o pravima djeteta, a države potpisnice se obavezuju da osiguraju svakom djetetu ostvarivanje ovog prava bez diskriminacije po bilo kojem osnovu. 

Igra i rekreacija su neophodne za zdravlje djece i unaprijeđuju razvoj kreativnosti, imaginacije, samopouzdanja, lične efikasnosti, kao i fizičke, društvene, kognitivne i emotivne snage i vještina (UN Komitet za prava djeteta, Opšti komentar broj 17: O pravu djeteta na odmor, slobodno vrijeme, igru, rekreativne aktivnosti, kulturni život, član 9.) Igra je najizrazitiji oblik dječje aktivnosti, spontana je i dobrovoljna, a njen značaj leži u fizičkom, spoznajnom i socijalno-emocionalnom razvoju djeteta. U igri se izražavaju radoznalost, osjetljivost, fizička aktivnost i potreba za saradnjom i zajedništvom među učesnicima. 

Dijete se kroz igru afirmira, vlastitom aktivnošću stiče nova saznanja o sebi i ljudima uopšte, prerađujući, predstavljajući ili zamišljanjem svog iskustva. Odnosno, kroz igru dijete otkriva sebe, ali i svijet oko sebe. Dijete igru doživljava kao nešto ozbiljno jer u njoj zapravo istražuje, kombinuje, isprobava i koristi različite strategije. Međutim, važnost igre za razvoj i učenje djece je često potcenjena od strane odraslih. 

Konvencija poziva države članice da poštuju i unaprijeđuju ovo pravo djeteta, te da "podstiču pružanje odgovarajućih i jednakih mogućnosti za kulturne, umjetničke, rekreativne i slobodne aktivnosti". 

Ostvarivanje prava djeteta na igru i slobodno vrijeme, na odmor, a to je vrijeme kada djeca nisu u predškolskim ili školskim ustanovama, zahtijeva saradnju roditelja, škole i lokalne zajednice, da bi planiranim i zajedničkim aktivnostima doprinijeli da slobodno vrijeme djece bude kvalitetno organizovano, u skladu sa uzrastom djeteta i njegovim potrebama i mogućnostima, jer, u protivnom, upravo ovaj prostor neorganizovanog slobodnog vremena kod djece, je prostor koji otvara put za različite oblike neprihvatljivog ponašanja kod djece i razne zloupotrebe djeteta.